you know thing's won't get any better
and still, life goes on, life goes on you know we had something special and still life goes on, life goes on than we were young and restless we knew just how happiness looks like but now i only see, how time goes by, and never, never again never your arms will be mine. you'll never see my crying, you'll never see me laughing you know how i feel about you now you know I'll love you, until I die but still you choose me not to be a part of your life.. and still life goes on, life goes on |
Da li itko moze razumjeti moje postupke, u kojima sam pokusala nesto dobiti, a izgubila sve.
Pitam se je li vrijedan sve ove tuge i praznine u mome srcu. I hoce li ikad biti bolje? Svi su me upozoravali, bit ce sve gore, jer u pocetku nisam ni shvacala sto se dogodilo. Da, i sve je gore. I sad se mislim da li je mozda moja ljubav trebala bit dovoljna za oboje dovoljna za cijeli zivot, bez obzira na sve. Ali kakva je to veza u kojoj jedan voli. Mozda sam preponosna i ne pristajem na neke kompromise iz sebicnosti, ali istina je da sam samo zeljela nekakav kompromis, bilo kakav, samo da me vidi, voli i uvazi. A on je isao samo po svom.. I sad kao tesko mu je. Ako je tako, zasto nije nesto promjenio a davala sam mu mjesece i mjecese u nadi... jer bilo mi je stalo, i jos uvik mi je stalo, i uvik ce tako biti. Nitko osim njega za mene ne postoji, a on nikad vise. Nije me vrijedan, jer nije mu stalo i kako da itko bude sretan u takvoj vezi. A mislila sam, jednom kad ga ne bude bar cu imat razlog za suze, i da, imam ga. Ali ne pomaze cinjenica da iman razlog kad se moj svjet raspao. Do niceg mi vise nije. Ne zelim ziviti. I znam da to zvuci drasticno, i kao da sam slaba, ali tako i je, on me napravio slabom.. I necu se ubit, ali bi volila da je moje vrijeme blizu, jer neznam, zbilja neznam, cemu zivot u praznini. cemu bez njega? a kad snjim nije moguc... Kad bi barem mogli na sve zaboravit, na jedan dan, da dodje, da me samo pogleda, i da bude pored mene neka suti, ne zanima me nista, neka me ne ljubi jer nisam njegova, samo nek bude tu, i nek me gleda da znam da i ja njega smijem gledati.. nista drugo... I neznam kako se sad suocit s tim da nije moj, i izbjegavam ga, i vec imam i plan za izbjegavanje.. ali ne mogu tako zauvijek.. ali znan..kad ga sretnem, negdje, bilo gdje, kad ga vidim, kad mi okrene glavu pozelit cu se utopit. Jer preslaba sam radi njega..preslaba sam na njega.. |
tuga u jutru
koje odnosi sutra bez nade znaš da nema boljeg jer najbolje je prošlo.... samo tuga slijedi rastanak.. a dva srca srasla su skupa sad tuku ko jedno a dva moraju bit.. i kako da ja ne ukradem dio tvog a ti dio mog kad više ni ne prepoznajem moje vlasništvo kad ja sam tvoje vlasništvo.. |
don't tempt me
too long becouse after a while my head could explode it gets too dangerous just to think about it and we both know it's not real, it's not for as.. simpley, it's not we can't so leave me in my small sad world and i'll leave u to your small sad world AND THEY LIVED HAPPILY EVER AFTER.... |
evo kako stvari stoje:
ja se smatrama djetetom izgubljenom u vremenu..pokusavam pratiti sadasnjost,ali zbilja zivim u proslosti. Nekad je ta proslost tek jucer,ali onda sa tim zivim i sutra. I kad pogledam oko sebe, vidim svu tu silnu djecu izgubljenu u vremenu,a opet, nitko kao ja. Ili se mozda tako osjecam, mozda se samo nadam da sam jedinstvena..Da nisam kao svi, mozda se trudim biti netko drugi, mozda je tesko biti obicno ja. Kao i mnoštvo. da li bih trebala pokleknut. Bi li onda bila sretnija? Jer sreca je ono cemu tezimo u zivotu...zar ne? a opet poznam toliko ljudi sretnih u nesreci, sretnijih radi nesrece, ili jednostavno utopljeni u tuzi toliko da postanu sretni u tome, ili su pre lijeni da se izvuku iz toga. |
svi imamo onog nekog, onog za koga razmisljamo, a sta bi bilo da je bilo. Onog kojeg se sitimo u najcudnije doba zbog sitnica...gluposti i onda se pitamo kakav bi nam zivot bio sanjamo kudimo se al istina je samo jedno nikad necemo znati zato bolje ne pitat se ovako je kako je.... |
can't you just take me
don't even bother to ask me just do as you like... put your arms around me hug me as if i'm your favorite toy torn me apart like you're a boy don't you see i want you can't you see i'm dying for your touch my skin is so hot,i'm burning come and kill me, allthough i know it's too much... |
zaljubljena u cvijet što leži zgažen pored mene
zaljubljena u svijet što tmuran je i bez teme U kuci bez straha,na ulici bez ljubavi u moru dubokom, jesu li to mravi. Zar i njihov život nebitni završi,a oni tako sitni? Da li je raj za njih isti kao naš da li ga oni moraju zaslužiti baš? ili se tamo kao kod nas ubojice i pijanci grle i vole na sav glas Da li i kod njih najbolje prolaze onda kada dolaze oni koji varaju oni koji šaraju? |
da, dosadno je citati o tudjim problemima osim ako se ne povlace po svim medijima
da, imamo i mi svi svoje krize. Ljuta sam da i ja imam problema. Ali nije me briga za ove novcane, zdrastvene i takve naravi. Moj je problem s Njim. Ljuta sam Ima jedno 2 miseca i konstatno uzima sebi mlade ljude. Ako je smrt kraj ovoga zivota, i ako to vec mora bit, ok ali daj bar nan pusti godine da prozivimo.. da ne ostavljamo svoje obitelji malu djecu zenu muza roditelje... Pa kako mozes biti takav gad! Vrati ih odma je li me cujes je li vidis sta pise pa ako nas toliko volis ako nas toliko postujes ne unistavaj nam zivote ne oduzimaj nam ih..................... |
U noći bez duše Jecaj se čuje, Iz dubine puše a sve miruje. Sanjati bez snova Kako mi znači, Kada svaka nova tugu povlači. Da li duh si sada Da li me pratiš, Rađa li se nada Ili me mlatiš? Ljubav bez granice Pakao bez raja, Ja bez tebe Tu nema kraja... Povratak sutra san ili java? Ti uđi unutra Da te zaključam! |
Da li znas kako je kad si njem toliko toga ti se po glavi mota misli su ti razbacane, razuktane a ti kao budala sutis usta su ti zacepljena. Bojis se reci ono sto osjecas bojis se reci ono sto mislis. Zelis bolje jucer zelis bolje sutra a nema boljega slijedi samo gore. osjecam se kao biljka disem,a ne zivim. ne,ne mozes znati ne mozes me shvatiti mozda ti je gore nego meni ali nikad neces shvatiti kakoje meni.. nadam se... |
Covjek, U svoj ljepoti ovog svijeta kao da uvijek dobije najgore. JUCER: srela sam covjeka,trcao je za nekim, vikao "gospodine,zaboravili ste karticu", gospodin koji ju je zaboravio odvratio je sa suzom u ocima, "Hvala vam, znate, zele da mi isljuce vodu..." DANAS: Tramvaj, vozim se, sama, umorna.. jedva cekam doci doma, osijecam se kao da je meni najgore na svijetu, ulazi covjek, vice, prostaci, neugodan je. Ima zadah iz usta, pio je alkohol. Ovaj put je meni suza dosla...on nije ni znao kako se osijeca.... Oni, oni koji leze na putu oni koji stanuju u malim skucenim stanovima sa velikom obitelji oni koji ne mogu podmiriti ni osnovne rezije, ma kako se trudili oni koji bi dali sve za trenutak mira.. Oni su svugdje oko nas... Nisu daleko..Nisu u drugoj zemlji, tu su, ako se samo okrenemo oko sebe, vidjet cemo tisucu tuznih lica zabrinutih za sebe i bliznje. Sa problemima koje ja ne mogu ni zamisliti. Zeljela sam im prici, popricati s njima, dati im rame za plakanje, ali nemam snage. Lijepo je zivjeti u mom svijetu, biti okruzen ljudima koji me vole...moci napraviti sve sto zelim. Kako da prihvatim da nisi svi u tome sretni kao ja? Kako da im pomognem? Kako ako uopce ne razumijem misli koje im kroz glavu struje? Bojim se da bi pljunili na mene, svjesna sam da im je lakse mrziti sve.. Ili se ovo opet ja izvlacim.. Bi li trebala pruziti im rame, uho i ruku? kako???? |
Sasvim slucajno sam nabasala na ovu pjesmu... ali mi vise ne izlazi iz glave. Pogotovo dio "A parfum ki nosiis ti Na drugemi drugacije disi..." Imela je oci na pokojnega oca Va njimi dobrotu ko oganj ki bi me steplil To vino z moje kampanje Sada zejno telo sanje Za se ca sam z tujeh zmuji pil Bila je ko zora ki dozori u soncev dan Kot nezan cvet bi ga skril u svoje dlan kod nekaj kar se ti zvedi Roza poti ker neslane je stran Se zmera me skrbi A sve vrti se ko rulet Sve u mene zdaj gori Ko stari spanjulet Moro bih se kar iman I se ono ca znan Staviti na njo Na crjeno,se na isti broj On'isti oganj va oceh vec za mene gori Svet se vrti ja stojin i samo da san zna Ne bi me zvali vali ni mamili tuji zmuji Tu partidu drugace bin igral Valjda tako hoce dragi Bog Pa svaka ima nesto tvog A parfum ki nosiis ti Na drugemi drugacije disi... |
Tesko mi je prihvatiti sebe
Druge shvacam i prihvacam Nije mi problem shvatiti da postoje razliciti ljudi Nije mi problem shvatiti da su razliciti od mene Cesto mi se bas i ne svidja ono sto vidim. Cesto mi ne pasu po ovom ili onom Ali nema veze, na sve to zatvorim oci I predem preko toga Jer znam da u svakom cuci jedno malo dobro dijete I do njega samo treba doci ali put je cesto strm i lakse je ici prema dolje Tolerancije imam ali u pojedinim trenutcima prebrzo odustajem I posustajem I onda to djete u njemu postane zauvjek otudjeno udaljeno nikad vise nove prilike. I onda se osudjujem I druge posudjujem stavljam u dusu dok vjetrovi pusu a nikad hladnije nije bilo kao da se sunce skrilo. I onda se tuzim zar osoba sam takva da druge ruzim A volim ih sve |
Da li znas da govorim u snu i nedostajes mi, kad su mi kapci sklopljeni i zelim te cuti i zelim da slusas.. Ne idi veceras, mada znam da je kasno. znas da ce sutra biti jos i kasnije.. a prekosutra prekasno... znas... i zato ostani.. obecavam pricati cu cijelu noc ako zaspem i u snu cu ti govoriti... Cuti ces sve o meni i tebio meni i njemu o tebi i njojali kroz san neces shvatiti sto znaci kraj Zeljet ces viseali jesen je prosla nisi ni shvatio nisi ni progledao a vec si me izgubio pomalo i otjerao.. led nas je slomio.. spavaj sad kao i prije budi andjeokao i nekad.. sutra sutra smijes biti vragkao i uvijek ali sada budi drag sada budi moj vijek. Ne dolazi kad te budem preklinjala ne slusaj kad te budem molila znas da je kasno da se zaklamat srca ne mogu kad jednom nit pukne gotovo je. I zato sutra kad budes isao sa zadnjim suncem ove jesenisa mojim srcem u cipeli koje si zgazio iako si me volio odi bez okreta odi bez pozdrava odi zauvjek nadam se da te vise necu vidjeti da se nikad necemo srestida cemo biti sretni |
Kad se moj prvi san,koji je do sada bio i najveci, raspao, prestala sam se nadati. Pomislila sam, bolje je zivjeti bez nade,mirnije, bez ikakvih ocekivanja.. Onda je u meni zivila samo jos jedna nada...da se vise necu razocarati. Dala sam sve i sad kao da sam ostala praznih ruku. Ali opet mi vrag ne da mira. I opet kujem planove i opet se radja nada.. A nada je kurva..ka nijedna druga! Opet zelim velike stvari.. Opet zelim neostvarivo i da, znam da cu se opet opeci, ali kako da se oduprem zelji jacoj od mene?? Recite mi dobri ljudi,da li da se nadam...da li ima sanse za moje snove? Da li ima sanse da uspijem Da li je ovaj neuspjeh samo rijeka koja me skrenula na neki bolji put koji na kraju ipak vodi do mora? Hocu li ikad ugledati more? |
ima li sta lipse od pisme iz srca, one koja ti takne dusu. One zbog koje vrime stane?
Veceras san bila na lukyevon koncertu. Nadahnia me, preporodirala san se. Jos ne vjerujen da je moguce da neko toliko zraci energijom, da je neko tako iskren. Svaki njegov stih me dirnia i povea doma...na obale, u more...doma.. I sa me vata nostalgija...i tesko mi je sta san daleko... Ali drago mi je da san bila na koncertu. Poseban je to osjecaj. Albumi su mu dobri, mislila sam da je prvi puno bolji nego drugi. ali sa... sa su mi oba taako draga.. Osjecam se kao u deliriju. Ne razumin sta se desilo da se ja sa vako osjecan,ali sta god da je to bilo, neka. Drago mi je. Sa san ka u nekom blagostanju. Luky je reka fala nama, a ja kazen fala njemu. |
< | lipanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv